Bajinobaštanski voćarski položaji, smješteni na brdima i obroncima planina Povlen i Tara, posjeduju iznimne prirodne pogodnosti za proizvodnju kvalitetnog voća. Umjereno kontinentalna klima s velikim razlikama dnevne i noćne temperature blagotvorno djeluje na aromu voća.
Prije više stoljeća u jedno od najljepših sela, selo Pepelj, smješteno na obroncima planinske ljepotice Tare, doselili su se Ilići. Brzo su uvidjeli prirodne pogodnosti za uzgoj voća. Specifično podneblje – južne padine koje po cijeli dan nesebično miluju Sunčeve zrake, iznjedrilo je voće koje je sadržavalo veliku količinu šećera, a blizina šuma davala mu je specifičnu aromu. Hladna izvorska voda s izvora zvanog Zmajeva voda davala je posebnu svježinu voćkama, pa su njihovi plodovi bili krupniji i slađi od drugih. Od takvih su plodova stari majstori pravili piće koje su posluživali samo u rijetkim prilikama i samo odabranim gostima. Savršen miris davale su mu bačve napravljene od stoljetnih hrastova.
Generacije potomaka nastavile su tradiciju podizanja voćnjaka, izrade bačava i pečenja rakije. Na istim padinama potomci sade voće i peku rakiju i dandanas. Rakija kao rakija – skoro ista, a ipak različita, pa se uvijek pričalo kako je od Ilića rakija pitkija, raspjevanija i aromatičnija od drugih. Generacije su vrijedno radile, radovale se životu uz piće i pjesmu, pa tako i nastade rakija „Stara pesma”, na radost i ponos sadašnjih i budućih generacija.